Proljeće



Proljeće nam već kuca na vrata. Stara zima već je istresla hladnu buru jer se iskrala iz brojki na kalendaru. Proljeće je pred vratima.
Tu pokraj puta procvao je grm jaglaca žuta. U proljeće se sve zazeleni i niknu prvi vijesnici proljeća: visibabe, šafrani, jaglaci… Sunce je sve toplije, dani duži, a noći kraće. Vraćaju se ptice s juga pa su počele praviti gnijezda. Blistavo sunce sja i daruje toplinu našim srcima. Proljeće je lijepo i vrijedno poput dragog kamenja i svako bi živo biće patilo da bar jednom nije kušalo njegove čari. Proljeće je puno veselja, igr.., ono puno mašte daje ljudima jer svojim sjajem unosi lijepe slike u ljudska srca, u njihove umove. Mali potok uz livadu žubori, dok se jedno govedo gosti svježom travom i blistavom vodom. Šareni leptirići prelijeću livadom i šapatom pričaju što su sve vidjeli i čuli dok su letjeli nad prostranim zelenim svodom livada i šuma. Vjetar djevojčicama mrsi kosu i miluje lica, dok pepeljasti oblaci plove plavim svodom. Bura je bila gostoljubljiva pa je otvorila širom vrata proljeću. Nebo je vedro, a žarko Sunce obasjava naš kraj. Proljeće je slikar koji sobom nosi pregršt boja i onako usput boja livade, šume i cijeli primorski krajolik. Na smeđim divovima strši mnogo zelenih ruku. Carstvo prirode sjaji se poput kristala. Na proljetnom balu osjeća se miris s ocvalih grana. Livade su odjevene u svijetlozelene haljine. U jednom kutku grgoljavi potok žubori pjesmicu proljeću. Proljeće nas mami van. Poziva nas na proljetni ples. S obližnjeg čempresa vesela ptičja obitelj cvrkuće: ,, Proljeće je došlo u naš kraj.“ Ujutro kad se ustanem i širom otvorim prozor moje sobe osjećam svjež zrak, opojan miris i toplinu proljeća. Mislim da je proljeće stvoreno za ljubav. Proljeće od nas želi da ga svi volimo i da ga ne bacamo u zaborav. Sliku proljeća čuvamo u svojim srcima i ne damo je nikome i na kraju lijepog, sunčanog i veselog dana cijela je priroda utonula u san. Tako je prošao jedan proljetni dan, suncem obasjan. Svi se veselimo i radujemo proljeću!