Stiglo je proljeće, a sa proljećem i nove radosti. Proljeće je najljepše godišnje doba. Priroda se budi i sunce jače grije zemlju.
U proljeće se sve zazeleni i niknu prvi vijesnici proljeća: visibabe, šafrani, jaglaci... Sunce je sve toplije, dani duži, a noći kraće. Vraćaju se ptice s juga pa su počele praviti gnijezda. Livade su prepune šarenog cvijeća. Započeli su proljetni radovi: čišćenje dvorišta, uređivanje vrtova, pripremanje oranica za proljetnu sjetvu. Igrališta su prepuna djece.
Sve je živnulo i sve miriše po proljeću,čuju se dječji glasići,Cvijeće je probilo svoje glavice i provirilo iz zemlje.Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
U proljeću sve se budi, sve postaje jasnije, rađaju se novi mirisi, stižu nam svakakve nove životinje. Iznasci u šume postaju lijepši zbog tih divnih stvorenja.
Proljece je najljepše doba jer bude lijepe i tople osjecaje.

Nakon duge i hladne zime, stiglo nam je proljeće. 

Proljeće, to je jedno od ćetiri godišnja doba. Šumarice su konačno ozelenele, cviječe svu svoju ljepotu.

U proljeće započinju toliji dani, dani su sve duži i duži a noći kraće. Iz zelene travi stidljivo vire male plave ljubičice.

Ruže se spremaju za cvetanje, njihovo drvo je puno sitnih pupoljaka. U vazduhu se oseća svežina, svuda okolo se šiti miris jorgovana i procvetalog bagrema. Svuda je radost, čuje se veseli cvrkut ptica, svirka cvrčaka i zujanje pčela.

Ljudi su sretiniji, parkovi puni, radost, različite igre. Sve je tako lijepo u proljeće.

U starom Rimu, prvi dan proljeća se slavio kao početak jedne nove godine. U proljeće sve se budi, postaje jasnije, neki novi mirisi, nove životinje . Kažu da je porljeće najlepše godišnje doba, da budi život i donosi radost.

Djeca se igraju napolju, ljudi sreduju dvorišta a ja napokon mogu više vremena da provedem u prirodi. Dovoljno je samo da posmatram prirodu i da budem srečan. A kako da nebudem srečan? Hladni dani su napokon otišli a sa njima i moje loše raspoloženje. Jednostavno uživam u poljeće.

Ocekujuci dan, taj dan, to godisnje doba, kad se priroda pocinje da budi, kad se zacuju prekrasni cvrkuti ptica tad se bude i srca nas ljudi. Osjecaj je prekrasan. Budi se ljubav, doslo je proljece. Svako proljece ima svoju pricu, a svaka prica ima svoj zivot. Zivot koji pocinje u sumama, na livadama, u seoskim vrtovima pa cak i na gradskim balkonima. U zraku se osjeti ono nesto sto dolazi zrakama sunca, a to je toplina, miris rascvjetale prirode, da, to je proljece. Potoci, rijeke, cuje se njihov zubor, razbijaju zadnje tragove snjeznog pokrivaca, odnose onu hladnocu koja je obavila sva ziva bica, drhteci i brocei se za svoj zivot kako bi ipak docekali taj 21.ozujak, pocetak proljeca. Za one koji su rodeni u tom dobu, pocinje carolija bljestavila koja zasljepljuje svacije oko kao zvijzde na vedrome nebu i mjesec  koji ih cuva i bdije nad njima. Malo je reci o tom dobu, a dovoljno da u nama i u svakome od nas probudi ono dobro i ljepo sto pocinje i sto se rada s tim danom, danom proljeca.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim je, i bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio pitanje nije lio on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati.
Na to prolaznik odgovori: “Nisam napisao neistinu…, samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: “Danas je proljeće…, a ja ga ne mogu vidjeti.”

Stiglo je proljeće a sa proljecem i nove radosti.Proljeće je najljepse godisnje doba.Priroda se budi i sunce jače grije zemlju
Cvječe je probilo svoje glavice i provirilo iz zemlje,drveče je rasirilo svoje grane a na njima se pojavili zeleni listovi.
I trava se veselo podigla u zrak.Cuju se djećiji glasici sve je odjenom ozivjelo.Igrališta su puna djece sve je zivnjelo kad nam je stiglo proljeće. Postoje tri razdoblja u proljeće: pretproljeće počinje u vrijeme pojavljanja proljetnica, rano proljeće razdoblje je kad se pojavljuju cvjetovi i listići na drveću, a pravo proljeće razdoblje je u kojem lista mnoštvo listopadnog drveća.
Kad su nam stigli proljetni dani započelli su radovi:ćisčenje dvorišta.uredivanje vrotva,Pripremanje oranica za proljetnu sjetvu.
Nase igre prati veseli pticji cvrkut i opojni miris cvijeca.

U meni proljeće budi lijepe i tople osjecaje.
U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao poćetak jedne nove godine. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”

Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim je, i bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio pitanje nije lio on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati.

Na to prolaznik odgovori: “Nisam napisao neistinu…, samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: “Danas je proljeće…, a ja ga ne mogu vidjeti.”

Počelo je proljeće!! To je ono što već jako dugo čekam i veselim se tome.
To znači da nema više zime tame i snijega. Malo pomalo okolina počinje
dobivati boje:trava se počinje zeleniti, prvi proljetni cvjetići pokazuju svoje šarene latice počinje
šarenilo, počinju mirisi, počinju zujati bumbari i pčelice takodjer Počinju pjevati ptičice.
Različite zvonke melodije čuju se sa svih strana:s obližnjeg grmlja, s susjedovog drveća, negdje daleko iznad mene u zraku svaka vrsta ima svoju posebnu melodiju, i nekako mi se čini samo u proljeće pjevaju toliko raznoliko i posebno, toliko veselo...kao da time iskazuju svo svoje veselje što započinje još jedan ciklus života. Odrastao sam u kući na kraju sela, s jedne strane pogled je na livade i polja, s druge srane šumarak prepun ptičica. Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
Danas ne živim jako daleko od tog šumarka, ali ipak dosta je daleko da bih noću i u rano jutro čuo tu prekrasnu melodiju.
Zato sam se jučer navečer odšetao do šumarka...i jednostavno stao i uživao u prekrasnoj melodiji...Ne sjećam se kada sam
zadnji put čuo bilo što tako prekrasno...a bilo je više ptičica, svaka je u svom kutku šumarka pjevala svoju vlastitu melodiju
Biti tamo na tom mjestu, u toplo proljetno predvecer, uz sve te divne melodije, jednostavno...stati u trenutku, i biti svjestan svih mirisa i
zvukova prirode...prava istinska ljepota trenutka.
Ako i nemate tu sreću kao ja i nemate u blizini niti šumarak niti slavuje, ne znači da ipak nećete čuti pjesmu ptica.
Treba samo stati i slušati.I u gradu, usred gradske strke i buke, i tamo pjevaju ptičice svoje melodije. Ali morate usporiti,stati, postati svjesni da su one oko vas, onda ćete ih i čuti.