Probudio sam se sa osmjehom na licu. Bio je to čaroban dan. Kao djete igrao sam se sa frendovima po travi, gazili smo cvijeće, mirisali ga, igrali se sakrivača. Da, bilo je čarobno. Tako mlad, neiskusan, bez briga ikakvih, ovo godišnje doba čini zbilja posebnim. Ne, cure su nam se još gadile, nismo bili u toj fazi razvoja, sve je bilo čista zabava. Skakali smo po cestama, dvorištima, brali smo cvijeća, igrali se rata. To su bila vremena koja se pamte za cjeli život. Takve stvari koje se dese dok smo još mladi i dok zapravo ničega nismo svjesni i ničega se ne bojimo postanu nam najdraže u budućnosti bez obzira kako su bezveze toga trena. Nego recimo kako se proljeće tu uklapa. Pa jako jednostavno. Proljeće je jedno od najljepših godišnjih doba, sve se budi, nastaje novi život. Svakako ga treba znati cjeniti i poštivati. Da nema proljeća svijet nebi bio isti niti približno kao sada. Možete li zamisliti zimu nakon koje slijedi ljeto. To bi bio toliki šok za ljude da to nebi nikako bilo dobro. Proljeće igra važnu ulogu u stvaranju svijeta i bez njega svijet bi bio manje lijep. Moje shvaćanje proljeća kako sam odrastao mjenjalo se i to dosta. Kako sam bio manji volio sam ga jako, kako sam počeo odrastati, to mi je postalo nebino. Vjerujem da nisam jedini. Došla su takva vremena, ljudi se mjenjaju treba to znati prihvatiti. Prije se je drugačije živjelo, nije bilo mobitela, računala, i te svakakve tehnologije. Lijepo se je bilo vani i uživalo se je u proljeću. Ma nebitno o kojem godišnjem dobu, život je tada bio bolji. Možete li zamisliti da se sve to vrati. Ja jednostavno to ne mogu. Svijet je previše napredovao da bi se htjelo vraćat na staro. Znači zaključak svega bi bio, da se svijet mjenja i još uvjek će se mjenjati dok god postoji čovjeka na ovoj kugli zemaljskoj, a tako će se i mjenjati smisao proljeća.