Stiglo je proljeće, a sa proljećem i nove radosti. Proljeće je najljepše godišnje doba. Priroda se budi i sunce jače grije zemlju.
U proljeće se sve zazeleni i niknu prvi vijesnici proljeća: visibabe, šafrani, jaglaci... Sunce je sve toplije, dani duži, a noći kraće. Vraćaju se ptice s juga pa su počele praviti gnijezda. Livade su prepune šarenog cvijeća. Započeli su proljetni radovi: čišćenje dvorišta, uređivanje vrtova, pripremanje oranica za proljetnu sjetvu. Igrališta su prepuna djece.
Sve je živnulo i sve miriše po proljeću,čuju se dječji glasići,Cvijeće je probilo svoje glavice i provirilo iz zemlje.Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
U proljeću sve se budi, sve postaje jasnije, rađaju se novi mirisi, stižu nam svakakve nove životinje. Iznasci u šume postaju lijepši zbog tih divnih stvorenja.
Proljece je najljepše doba jer bude lijepe i tople osjecaje.

Nakon duge i hladne zime, stiglo nam je proljeće. 

Proljeće, to je jedno od ćetiri godišnja doba. Šumarice su konačno ozelenele, cviječe svu svoju ljepotu.

U proljeće započinju toliji dani, dani su sve duži i duži a noći kraće. Iz zelene travi stidljivo vire male plave ljubičice.

Ruže se spremaju za cvetanje, njihovo drvo je puno sitnih pupoljaka. U vazduhu se oseća svežina, svuda okolo se šiti miris jorgovana i procvetalog bagrema. Svuda je radost, čuje se veseli cvrkut ptica, svirka cvrčaka i zujanje pčela.

Ljudi su sretiniji, parkovi puni, radost, različite igre. Sve je tako lijepo u proljeće.

U starom Rimu, prvi dan proljeća se slavio kao početak jedne nove godine. U proljeće sve se budi, postaje jasnije, neki novi mirisi, nove životinje . Kažu da je porljeće najlepše godišnje doba, da budi život i donosi radost.

Djeca se igraju napolju, ljudi sreduju dvorišta a ja napokon mogu više vremena da provedem u prirodi. Dovoljno je samo da posmatram prirodu i da budem srečan. A kako da nebudem srečan? Hladni dani su napokon otišli a sa njima i moje loše raspoloženje. Jednostavno uživam u poljeće.

Ocekujuci dan, taj dan, to godisnje doba, kad se priroda pocinje da budi, kad se zacuju prekrasni cvrkuti ptica tad se bude i srca nas ljudi. Osjecaj je prekrasan. Budi se ljubav, doslo je proljece. Svako proljece ima svoju pricu, a svaka prica ima svoj zivot. Zivot koji pocinje u sumama, na livadama, u seoskim vrtovima pa cak i na gradskim balkonima. U zraku se osjeti ono nesto sto dolazi zrakama sunca, a to je toplina, miris rascvjetale prirode, da, to je proljece. Potoci, rijeke, cuje se njihov zubor, razbijaju zadnje tragove snjeznog pokrivaca, odnose onu hladnocu koja je obavila sva ziva bica, drhteci i brocei se za svoj zivot kako bi ipak docekali taj 21.ozujak, pocetak proljeca. Za one koji su rodeni u tom dobu, pocinje carolija bljestavila koja zasljepljuje svacije oko kao zvijzde na vedrome nebu i mjesec  koji ih cuva i bdije nad njima. Malo je reci o tom dobu, a dovoljno da u nama i u svakome od nas probudi ono dobro i ljepo sto pocinje i sto se rada s tim danom, danom proljeca.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim je, i bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio pitanje nije lio on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati.
Na to prolaznik odgovori: “Nisam napisao neistinu…, samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: “Danas je proljeće…, a ja ga ne mogu vidjeti.”

Stiglo je proljeće a sa proljecem i nove radosti.Proljeće je najljepse godisnje doba.Priroda se budi i sunce jače grije zemlju
Cvječe je probilo svoje glavice i provirilo iz zemlje,drveče je rasirilo svoje grane a na njima se pojavili zeleni listovi.
I trava se veselo podigla u zrak.Cuju se djećiji glasici sve je odjenom ozivjelo.Igrališta su puna djece sve je zivnjelo kad nam je stiglo proljeće. Postoje tri razdoblja u proljeće: pretproljeće počinje u vrijeme pojavljanja proljetnica, rano proljeće razdoblje je kad se pojavljuju cvjetovi i listići na drveću, a pravo proljeće razdoblje je u kojem lista mnoštvo listopadnog drveća.
Kad su nam stigli proljetni dani započelli su radovi:ćisčenje dvorišta.uredivanje vrotva,Pripremanje oranica za proljetnu sjetvu.
Nase igre prati veseli pticji cvrkut i opojni miris cvijeca.

U meni proljeće budi lijepe i tople osjecaje.
U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao poćetak jedne nove godine. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”

Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim je, i bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio pitanje nije lio on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati.

Na to prolaznik odgovori: “Nisam napisao neistinu…, samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: “Danas je proljeće…, a ja ga ne mogu vidjeti.”

Počelo je proljeće!! To je ono što već jako dugo čekam i veselim se tome.
To znači da nema više zime tame i snijega. Malo pomalo okolina počinje
dobivati boje:trava se počinje zeleniti, prvi proljetni cvjetići pokazuju svoje šarene latice počinje
šarenilo, počinju mirisi, počinju zujati bumbari i pčelice takodjer Počinju pjevati ptičice.
Različite zvonke melodije čuju se sa svih strana:s obližnjeg grmlja, s susjedovog drveća, negdje daleko iznad mene u zraku svaka vrsta ima svoju posebnu melodiju, i nekako mi se čini samo u proljeće pjevaju toliko raznoliko i posebno, toliko veselo...kao da time iskazuju svo svoje veselje što započinje još jedan ciklus života. Odrastao sam u kući na kraju sela, s jedne strane pogled je na livade i polja, s druge srane šumarak prepun ptičica. Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
Danas ne živim jako daleko od tog šumarka, ali ipak dosta je daleko da bih noću i u rano jutro čuo tu prekrasnu melodiju.
Zato sam se jučer navečer odšetao do šumarka...i jednostavno stao i uživao u prekrasnoj melodiji...Ne sjećam se kada sam
zadnji put čuo bilo što tako prekrasno...a bilo je više ptičica, svaka je u svom kutku šumarka pjevala svoju vlastitu melodiju
Biti tamo na tom mjestu, u toplo proljetno predvecer, uz sve te divne melodije, jednostavno...stati u trenutku, i biti svjestan svih mirisa i
zvukova prirode...prava istinska ljepota trenutka.
Ako i nemate tu sreću kao ja i nemate u blizini niti šumarak niti slavuje, ne znači da ipak nećete čuti pjesmu ptica.
Treba samo stati i slušati.I u gradu, usred gradske strke i buke, i tamo pjevaju ptičice svoje melodije. Ali morate usporiti,stati, postati svjesni da su one oko vas, onda ćete ih i čuti.

Probudio sam se sa osmjehom na licu. Bio je to čaroban dan. Kao djete igrao sam se sa frendovima po travi, gazili smo cvijeće, mirisali ga, igrali se sakrivača. Da, bilo je čarobno. Tako mlad, neiskusan, bez briga ikakvih, ovo godišnje doba čini zbilja posebnim. Ne, cure su nam se još gadile, nismo bili u toj fazi razvoja, sve je bilo čista zabava. Skakali smo po cestama, dvorištima, brali smo cvijeća, igrali se rata. To su bila vremena koja se pamte za cjeli život. Takve stvari koje se dese dok smo još mladi i dok zapravo ničega nismo svjesni i ničega se ne bojimo postanu nam najdraže u budućnosti bez obzira kako su bezveze toga trena. Nego recimo kako se proljeće tu uklapa. Pa jako jednostavno. Proljeće je jedno od najljepših godišnjih doba, sve se budi, nastaje novi život. Svakako ga treba znati cjeniti i poštivati. Da nema proljeća svijet nebi bio isti niti približno kao sada. Možete li zamisliti zimu nakon koje slijedi ljeto. To bi bio toliki šok za ljude da to nebi nikako bilo dobro. Proljeće igra važnu ulogu u stvaranju svijeta i bez njega svijet bi bio manje lijep. Moje shvaćanje proljeća kako sam odrastao mjenjalo se i to dosta. Kako sam bio manji volio sam ga jako, kako sam počeo odrastati, to mi je postalo nebino. Vjerujem da nisam jedini. Došla su takva vremena, ljudi se mjenjaju treba to znati prihvatiti. Prije se je drugačije živjelo, nije bilo mobitela, računala, i te svakakve tehnologije. Lijepo se je bilo vani i uživalo se je u proljeću. Ma nebitno o kojem godišnjem dobu, život je tada bio bolji. Možete li zamisliti da se sve to vrati. Ja jednostavno to ne mogu. Svijet je previše napredovao da bi se htjelo vraćat na staro. Znači zaključak svega bi bio, da se svijet mjenja i još uvjek će se mjenjati dok god postoji čovjeka na ovoj kugli zemaljskoj, a tako će se i mjenjati smisao proljeća.

Posle hladni noci prolece se neprimjetno uvuklo u nas kraj,Na vedrim plavim nebom Sunce je sada jedini gospodar.Od te bjeline odjednom vrt pun sunca.Njegovi topli zrazi miluju tek probudenu prirodu.
Drvece je olistalo i procvetalo i njegove gole grane dobile su novu odjecu.Vjeverice veselo skacu sa grane na granu,a ispod zbuna na listovima odmara se mali sivi jez.Vjesnici proleca su svuda oko nas iz zelene trave stiljivo provirivaju male plave ljubicice.
Zuti maslaci rasirili su s voje latice,a njihovi cvetovi su izvezli na livedi prelepi tepih sa rasama.Kod nasih kuca svoju lepotu pokazivaju zuti narcisi i plavi zumbuli.i ruze se spremaju za procvat.Njihovo drvo je puno sitnih pupoljaka.U vazduhu se osjeca svjezina zraka.
Svuda oko nas se siri pojan miris tek procvetali bagrema.Nema vise one tuzne zimske tisine.Sada se cuje svaki cvrkut ptica i zujanje pcela.Svuda oko nas je radost.Male vredne pcelice lete sa cjeta na cvijet
a drustvo im prave sareni leptirici.Laste su se vratile sa juga a ispod streha od nasih kuca prave svoja malena gnezda.U malenoj travi javlja se zvizdanje glasnim kos.
Kad stigne proljece moj zavicaj se promjeni,Postaje sve vedrije i ljepse.Sve je lijepo trava cvjece drvece ...Volim prolece u svom kraju.

Tek koji metar iza moje kuće počinje šuma. Volim tu šumu u sva godišnja doba. U ljeti kad se zeleni, u jesen kad mi lišće šušti pod nogama, zimi kad je prekrivena bijelim plaštom, ali mi je najljepša u proljeće kada se budi. Prvo se osipa visibabama i šafranima, a kad oni nestanu dolaze šumarice i zelene se pupoljci na drveću. Jao što se u proljeće šuma budi, budi se nešto i u meni. Zrake sunca su svakim danom sve toplije i griju moje srce. Mirisni cvjetovi, zeleni pupoljci, cvrkut ptica... izmami mi osmjeh na lice. Volim sjediti na terasi i slušati cvrkut ptica. Nekad mi zvuči kao razgovor, a nekad kao ljubavna pjesma. Ljubav, ah ljubav! Ona te ni u proljeće ne može zaobići. Kriomice se ušulja u tvoje srce i misli sve dok ne shvatiš da te potpuno obuzela. Onda su zrake sunca još toplije, cvijeće još mirisnije, livade još zelenije, cvrkut ptica još zanosniji. Meka, zelena trava izniknula iz plodne, kišom natopljene i suncem obasjane zemlje. U njoj se skupili cvjetovi, stidljivo pružajući glave prema toplim sunčevim zrakama. Sunce ih miluje i oni pod tim nježnim dodirom dižu šarene glavice uspravno i vedro. Leptiri oblijeću oko njih i šaptom pričaju što su sve vidjeli dok su letjeli prostranim zelenim livadama i prolistalim bujnim šumama. Trčim razdragana livadom, vjetar mi mrsi kosu i miluje lice, a ja se trudim bolje čuti taj šapat. Leptiri mi govore o šarenim cvjetovima, cvijeće šapuće o vedrom nebu i paperjastim oblacima koji plove iznad njihovih glava poput malenih bijelih čamčića. Trava šušti o vrijednim bubicama, ptice pjevaju o bistrim potocima koji se pjene i žure pjevajući prema grmećim rijekama. Srna bojažljivo provirila iz šume, gosti se mladom sočnom travom s livade. Odnekud dojure razigrani zečevi, par vjeverica skakuće radosno u ljubavnoj igri.

Stiglo je proljeće, a sa proljećem i nove radosti. Proljeće je najljepše godišnje doba. Priroda se budi i sunce jače grije zemlju.
U proljeće se sve zazeleni i niknu prvi vijesnici proljeća: visibabe, šafrani, jaglaci... Sunce je sve toplije, dani duži, a noći kraće. Vraćaju se ptice s juga pa su počele praviti gnijezda. Livade su prepune šarenog cvijeća. Započeli su proljetni radovi: čišćenje dvorišta, uređivanje vrtova, pripremanje oranica za proljetnu sjetvu. Igrališta su prepuna djece.
Sve je živnulo i sve miriše po proljeću,čuju se dječji glasići,Cvijeće je probilo svoje glavice i provirilo iz zemlje.Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
U proljeću sve se budi, sve postaje jasnije, rađaju se novi mirisi, stižu nam svakakve nove životinje. Iznasci u šume postaju lijepši zbog tih divnih stvorenja.
Proljece je najljepše doba jer bude lijepe i tople osjecaje.

Nakon dugog razdoblja hladnoća, boravka u kućama I svega što se veže za zimu, došlo je vrijeme “buđenja”. To je vrijeme kada sve ponovo počinje da rađa, cvate, jednostavno budi se. Sa nestrpljenjem sam čekao dolazak proljeća, mog najdražeg doba. Ima dosta razloga zašto volim proljeće, a pokušat ću opisati. Kada bih ustao ujutro bi bilo svježe, onako lijepo za trčanje. Pošto sam ljubitelj sporta i sportke aktivnosti to vrijeme mi itekako odgovara za obavljanje mojih fizičkih potreba. Drugi razlog je taj što je cvijeće na sve strane, lišće na granama, trava počinje zeleniti. Mnogo je razloga, zaista, ali proljeće volim i zbog toga što sam u njemu našao ljubav svog života. Da, moju ljubav. Nekoliko dana u sedmici išli smo šetati po prostanim poljima, gledali svu tu ljepotu prirode, a i ljepotu naše ljubavi. U tom godišnjem dobu sam našao inspiraciju za svoj život i to traje i dan danas. Teško da ću ikada zaboraviti one lijepe trenutke koje sam proveo u ovom periodu svog života. Isto tako, vrijedno pomena je i moj odlazak sa prijateljima u prirodu. Skupili bismo nešto novca, kupili ono što nam je potrebno i odemo u prirodu, na naše druženje koje je bilo stvarno lijepo. Još jedna pozitivna stvar što se omladina okupljala u tom dobu. Sada, kada živimo u period “tehnologije” ta naša okupljanja gotovo da su prestala, izumrla. Svi su u kućama, nema više onih druženja koja su bila prije kada bi nastalo proljeće. Zaista, žalim za tim vremenima, žalim za svojim drugovima i druženjima sa njima, žalim za tim što se mlađe generacije odmah okrenu kompjuterima, igricama. Žao mi je zbog toga što neće osjetiti šta je pravo djetinjstvo, ono čega ćemo se sjećati cijelog života. Danas, kada sam odrastao čovjek uvijek se prisjetim tih igara u prirodi u mom najdražem godišnjem dobu. Ostaje žal, ali život ide dalje, živ čovjek se na sve navikne.

Nakon jedno desetak dana on kaze zeni (Tj.mojoj majci) Da idemo na snijeg,a ona kaze da bi mogli jedino ako bi on sve sredio , gdje cemo spavati … Ja sam se nasmijao jer otac to nikad ne radi , sve majka to rijesi…
Kaze majka meni i sestrama da se odemo spakirati , spakirali smo se i krenuli…
Putem sve do Plitvica smo se ja i seke rugali majci i ocu … Oni su se naljutili i rekli da cemo se odma okrenuti prema kuci ako ne prestanemo. Tada smo ja i seke prestali! Nismo vise pricali nego odlucili malo odspavati…
Nakon jedno 45 minuta tata je skrkinuo „ aaaa „ i mi smo se svi prepali a on se nasmijao i rekao „ sto je obitelj moja prepali se a? „ i tako nas sve nasmijao …
Kada smo stigli na odrediste odma sam se obukao u kombineznon i zatrcao , posto nisam gledao gdje trcim samo sam upao u provaliu … Nakon toga su me oni pokusavali izvadit konopom a ja bi im uvik ispustio iz ruke pa bi se oni naljutili…
Drugi dan: Odlucili smo se popeti na vrh brda i nakon pola sata smo se popeli…
Otac je legao na sanjke i rekao mi da legnem na njega , ja sam ga poslusao i majka nas je odgurnula i kako je bilo mnogo ljudi , pokupili smo dvi zene …
Zene su se naljutile a nama je to bilo smjesno , jos nismo stigli do kraja a otac se naglo trznuo i mene bacio s njegovih leđa a ja sam pao u snjeg i kako sam pao upao je snijeg u moje usi …
Cijel a mi se obitelj smijala , a ja sam bio tuzan…

Nakon duge i hladne zime, stiglo nam je proljeće.
Proljeće, to je jedno od ćetiri godišnja doba. Šumarice su konačno ozelenele, cviječe svu svoju ljepotu.
U proljeće započinju toliji dani, dani su sve duži i duži a noći kraće. Iz zelene travi stidljivo vire male plave ljubičice.
Ruže se spremaju za cvetanje, njihovo drvo je puno sitnih pupoljaka. U vazduhu se oseća svežina, svuda okolo se šiti miris jorgovana i procvetalog bagrema. Svuda je radost, čuje se veseli cvrkut ptica, svirka cvrčaka i zujanje pčela.
Ljudi su sretiniji, parkovi puni, radost, različite igre. Sve je tako lijepo u proljeće.
U starom Rimu, prvi dan proljeća se slavio kao početak jedne nove godine. U proljeće sve se budi, postaje jasnije, neki novi mirisi, nove životinje . Kažu da je porljeće najlepše godišnje doba, da budi život i donosi radost.
Djeca se igraju napolju, ljudi sreduju dvorišta a ja napokon mogu više vremena da provedem u prirodi. Dovoljno je samo da posmatram prirodu i da budem srečan. A kako da nebudem srečan? Hladni dani su napokon otišli a sa njima i moje loše raspoloženje. Jednostavno uživam u poljeće.

Proljeće je jedno od četiri godišnja doba. Na sjevernoj polutki traje dio ožujka ( od21.), travanj, svibanj i dio lipnja ( do 21.), a na južnoj Zemljinoj polutki dio rujna, cijeli listopad, studeni i dio prosinca. Na prvi nadnevak proljeća dan i noć jednako traju (proljetna ravnodnevica). Na južnoj Zemljinoj polutki, proljeće generalno počinje 1. rujna, a završava 30. studenog. Krajem proljeća nastaje ljeto, a krajemzime proljeće. Postoje tri razdoblja kroz proljeće:pretproljeće počinje u vrijeme pojavljivanja proljetnica, često zvanih"vijesnici proljeća";rano proljećerazdoblje je kad se pojavljuju cvjetovi i listići na drveću, a pravo proljećerazdoblje je u kojem lista mnoštvo listopadnog drveća. Najpoznatiji vijesnici proljeća su kockavica, šumarica, podlijesak (šafran), visibaba i jaglac.U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao početak jedne nove godine. Davno prije Rimljana, Kelti su slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog.Dobar primjer za to je popularna građevina Stonehenge.On je konstruiran na jedinstven način, pa se tako u zoru prvog dana proljeća Sunce izdiže točno iznad menhira. No, svuda okolo se širi opojan miris jorgovana i tek procvetalog bagrema. Nema više one tužne zimske tišine. Sada se čuje veseli cvrkut ptica, svirka cvrčaka i zujanje pčela. Svuda je radost. Male vredne pčelice lete sa cveta na cvet, a društvo im prave šareni leptirići. Laste su se vratile sa juga i ispod streha prave svoja malena gnezda. Vrapci su se obradovali njihovom dolasku i pozdravljaju ih svojom veselom pesmom.

Počelo je proljeće!! To je ono što već jako dugo čekam i veselim se tome.
To znači da nema više zime tame i snijega. Malo pomalo okolina počinje
dobivati boje:trava se počinje zeleniti, prvi proljetni cvjetići pokazuju svoje šarene latice počinje
šarenilo, počinju mirisi, počinju zujati bumbari i pčelice takodjer Počinju pjevati ptičice.
Različite zvonke melodije čuju se sa svih strana:s obližnjeg grmlja, s susjedovog drveća, negdje daleko iznad mene u zraku svaka vrsta ima svoju posebnu melodiju, i nekako mi se čini samo u proljeće pjevaju toliko raznoliko i posebno, toliko veselo...kao da time iskazuju svo svoje veselje što započinje još jedan ciklus života. Odrastao sam u kući na kraju sela, s jedne strane pogled je na livade i polja, s druge srane šumarak prepun ptičica. Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
Danas ne živim jako daleko od tog šumarka, ali ipak dosta je daleko da bih noću i u rano jutro čuo tu prekrasnu melodiju.
Zato sam se jučer navečer odšetao do šumarka...i jednostavno stao i uživao u prekrasnoj melodiji...Ne sjećam se kada sam
zadnji put čuo bilo što tako prekrasno...a bilo je više ptičica, svaka je u svom kutku šumarka pjevala svoju vlastitu melodiju
Biti tamo na tom mjestu, u toplo proljetno predvecer, uz sve te divne melodije, jednostavno...stati u trenutku, i biti svjestan svih mirisa i
zvukova prirode...prava istinska ljepota trenutka.
Ako i nemate tu sreću kao ja i nemate u blizini niti šumarak niti slavuje, ne znači da ipak nećete čuti pjesmu ptica.
Treba samo stati i slušati.I u gradu, usred gradske strke i buke, i tamo pjevaju ptičice svoje melodije. Ali morate usporiti,stati, postati svjesni da su one oko vas, onda ćete ih i čuti.

Stiglo nam je proljeće i svi se tome radujemo. Sunce je ugrijalo, svi izlaze van na ulice, raduju se novome početku, novome životu. Djeca izlaze u parkove sa majkama, udišu sviježi miris cvijeća. Tinejđeri pronalaze nove ljubavi, uživaju u čarima života, hodaju sa ručicama, grle se, ljube. Oni koji nisu pronašli bolje polovice gledaju njih, tužni su, a u neku ruku i sretni zbog njih. Nadaju se da će pronaći i oni svoju bolju polovicu. Oni maštaju, sanjare o osobama koje ih možda ne zanimaju, možda su zauzete, možda ne žele vezu. Trude se, ali to ne pomaže, samo odguravaju osobe od sebe do kojih im je stalo. Tužni su, ali ne zadugo, jer je proljeće takvo, brzo oraspoloži čovjeka, probudi ga, diže ga u visine, daleko od stvarnosti. I tako šetaju ulicom, razmišljaju s koliko će proći školsku godinu, koliko predmeta će ostaviti za popravak, hoće li uopće proći godinu. Nekima to nije bitno. Bitno im je da se ludo provedu, oni ne razmišljaju o budućnosti. Neki se jako opamete i krenu na pravi put, put ponosa i slave, obasjan srećom. Taj put ne mora uvjek biti lagan, naprotiv on je jako težak, prosut vječitim odricanjima i sa puno patnje. I tako neki dječaci traže posao koji će raditi preko školskih praznika koji su sve bliže i bliže. U proljeću sve se budi, sve postaje jasnije, rađaju se novi mirisi, stižu nam svakakve nove životinje. Iznasci u šume postaju lijepši zbog tih divnih stvorenja. Treba ih ja ko poštovati. Ljudi nisu jedina bića na ovome svijetu, svako stvorenje treba određeni stupanj pažnje i nikako se ne smije odnositi zlo prema njima, jer one to osjete. Također postoje i zaštićene vrste životinja koje se ne smiju loviti, kazne su ogromne, te životinje treba još više poštovati i pustiti ih na miru da žive svoj život. Više o zaštićenim vrstama životinja možete pronaći na webu.