Ocekujuci dan, taj dan, to godisnje doba, kad se priroda pocinje da budi, kad se zacuju prekrasni cvrkuti ptica tad se bude i srca nas ljudi. Osjecaj je prekrasan. Budi se ljubav, doslo je proljece. Svako proljece ima svoju pricu, a svaka prica ima svoj zivot. Zivot koji pocinje u sumama, na livadama, u seoskim vrtovima pa cak i na gradskim balkonima. U zraku se osjeti ono nesto sto dolazi zrakama sunca, a to je toplina, miris rascvjetale prirode, da, to je proljece. Potoci, rijeke, cuje se njihov zubor, razbijaju zadnje tragove snjeznog pokrivaca, odnose onu hladnocu koja je obavila sva ziva bica, drhteci i brocei se za svoj zivot kako bi ipak docekali taj 21.ozujak, pocetak proljeca. Za one koji su rodeni u tom dobu, pocinje carolija bljestavila koja zasljepljuje svacije oko kao zvijzde na vedrome nebu i mjesec  koji ih cuva i bdije nad njima. Malo je reci o tom dobu, a dovoljno da u nama i u svakome od nas probudi ono dobro i ljepo sto pocinje i sto se rada s tim danom, danom proljeca.