Počelo je proljeće!! To je ono što već jako dugo čekam i veselim se tome.
To znači da nema više zime tame i snijega. Malo pomalo okolina počinje
dobivati boje:trava se počinje zeleniti, prvi proljetni cvjetići pokazuju svoje šarene latice počinje
šarenilo, počinju mirisi, počinju zujati bumbari i pčelice takodjer Počinju pjevati ptičice.
Različite zvonke melodije čuju se sa svih strana:s obližnjeg grmlja, s susjedovog drveća, negdje daleko iznad mene u zraku svaka vrsta ima svoju posebnu melodiju, i nekako mi se čini samo u proljeće pjevaju toliko raznoliko i posebno, toliko veselo...kao da time iskazuju svo svoje veselje što započinje još jedan ciklus života. Odrastao sam u kući na kraju sela, s jedne strane pogled je na livade i polja, s druge srane šumarak prepun ptičica. Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana.
Danas ne živim jako daleko od tog šumarka, ali ipak dosta je daleko da bih noću i u rano jutro čuo tu prekrasnu melodiju.
Zato sam se jučer navečer odšetao do šumarka...i jednostavno stao i uživao u prekrasnoj melodiji...Ne sjećam se kada sam
zadnji put čuo bilo što tako prekrasno...a bilo je više ptičica, svaka je u svom kutku šumarka pjevala svoju vlastitu melodiju
Biti tamo na tom mjestu, u toplo proljetno predvecer, uz sve te divne melodije, jednostavno...stati u trenutku, i biti svjestan svih mirisa i
zvukova prirode...prava istinska ljepota trenutka.
Ako i nemate tu sreću kao ja i nemate u blizini niti šumarak niti slavuje, ne znači da ipak nećete čuti pjesmu ptica.
Treba samo stati i slušati.I u gradu, usred gradske strke i buke, i tamo pjevaju ptičice svoje melodije. Ali morate usporiti,stati, postati svjesni da su one oko vas, onda ćete ih i čuti.